Osmu godinu zaredom na pisti kasarne „Bilećki borci“ u Bileći postrojio se stroj bivših pitomaca čuvene Škole rezervnih oficira pješadije JNA, zavijorili se šareni barjaci udruženja iz svih bivših jugoslovenskih republika. U stroju su bili pitomci svih klasa – od prve koja je obuku počela davne 1956. do zadnje 107. koja je kasarnu napustila u ljeto 1992. godine. I ovogodišnje okupljanje kojim je simbolično proslavljena 71. godišnjica bivše kasarne „Moša Pijade“ opravdala je epitet jedinstvenog okupljanja i druženja u bivšoj Jugoslaviji. Nakon postrojavanja, suzile su oči starih drugova od Triglava do Đevđelije, zajedničke fotografije i osmijesi sa bivšim starješinama, emotivni susreti oficira elitne škole čiji su pripadnici ratovali na svim ratištima bivše Jugoslavije na strani svih zaraćenih strana, ali u duši ostali ono što su uvijek i bili – pitomci ŠROP sa velikim osjećajem kolektivne pripadnosti i prijateljstva bez granica. Vojnički pasulj u kasarnskoj menzi, obilazak svojih četa, kreveta u kojima su spavali, poligona na kojima su učili strojevu obuku i vojničke vještine od Lerove kuće, Zlatišta, Hadžibegovog brda do Avtovca nijednog bivšeg pitomca nije ostavila ravnodušnim. Ponovo se zapjevala „Bilećanka“ na ulicama grada, na glavnom bilećkom trgu začule komande „mirno“ i „na desno ravnajs“. Bivši pitomci bili su glavni gosti i glavna atrakcija grada Bileće koji je posebno za ovu priliku organizovao Sajam prehrambenih proizvoda, „cicvarijadu“ i „kupusijadu“.
U ime domaćina bivše pitomce i starješine pozdravili su zamjenik načelnika opštine Bileća Milorad Radović i komandant kasarne „Bilećki borci“ major Nebojša Ivezić. „Ovi skupovi su postali tradicija, okupljamo se ovdje već osmu godinu da evociramo uspomene na bivšu Školu rezervnih oficira pješadije koja je radila u ovoj kasarni punih 36 godina između 1956. i 1992. godine. ŠROP nije bila samo škola za obuku rezervnih oficira JNA i Teritorijalne odbrane biših republika zajedničke države, već je to bila i života škola u kojoj su se pored vojničkih znanja sticala prijateljstva koja i do dan danas žive“, istakao je Ivezić.
Pukovnik u penziji Nikola Šegrt, jedan od organizatora okupljanja, poklonio je pred svečanim strojem nekadašnjih pitomaca i starješina diskove sa serijalom RTRS „Tragovi“ predsjednicima republičkih udruženja. „Kada se ušlo u suštinu kasarne došlo se do onoga što je danas najaktuelnije. Došlo se do vas, vašeg okupljanja, vaših odnosa, tragova koje ste ostavili u ovoj školi“, istakao je Šegrt uručujući poklone. Organizatori su pred svečanim strojem pročitali i pismo koje im je iz zatvora u Finskoj poslao general Nebojša Pavković, koji je i sam prve korake u vojničkoj karijeri započeo u nekašnjoj ŠROP i kasarni „Moša Pijade“
Jedan od začetnika okupljanja bivših pitomaca u Bileći Dragan Vulović kaže da je iz godinu u godinu sve veće interesovanje za ovaj skup. Podsjeća da je ideja nastala iz dopisivanja preko društvenih mreža. Prve godine okupljanja u Bileći se okupilo svega 12 nekadašnjih pitomaca, sledeće preko 70, a iz godine u godinu broj je sve više rastao. „Broj bivših pripadnika ŠROP se ne smanjuje već povećava, uključila su se udruženja iz svih republika i sad imamo zaokruženu priču. To su neka prijateljstva koja su se za vrijeme tako surove obuke koju smo ovdje prošli stvorila i koja dan danas traju. Ove godine se odazvalo oko 550 pitomaca i starješina. To je značajna cifra ako uzmemo u obzir da su ljudi u poodmaklim godinama za koje je put naporan, i da je ekonomska situacija na svim prostorima bivše Jugoslavije loša. Ovo je impozantan broj“, istakao je Vulović dodajući da je starosna razlika između bivših pitomaca i preko tri i po decenije. „Ovo je pozitivna priča jer ovdje imate ljude koji su za vrijeme ovih nesrećnih ratova koji su se vodili na prostoru bivše Jugoslavije bili na suprotnim stranama, a danas se viđaju i druže. To mogu samo vrsni profesionalci. Bileća je školovala sposobne oficire koji su se prema svom poslu odgovorno odnosili“, istakao je Vulović za „Dan“.
Udruženje pitomaca „ŠROP Bileća“ iz Crne Gore ove godine je predstavljalo 50-ak „Bilećanaca“ gotovo svih klasa, od 15. do 105. Da sve protekne u najboljem redu potrudio se i ove godine predsjednik udruženja, potpukovnik u penziji Savo Maslovarić i sekretar Mileta Drobnjak. Većina bivših pitomaca u koloni automobila na čijem čelu je bila zastava udruženja putovala je organizovano od Podgorice do Bileće. Ispred stroja zastavu ŠROP Bileća iz Crne Gore nosio je dječak Vuk Bulatović, a njegov otac Nikac, pitomac 105. klase po tradiciji je bio na čelu sa bocom šljive na kojoj je ugraviran grb ŠROP. U stroju pitomaca ŠROP iz Crne Gore bio je i njihov starješina, potpukovnik u penziji Milivoje Kadović iz Danilovgada. Ističući da se naježi kad sa sjetom priča o ovoj temi, ovaj omiljeni starješina a sada krepki penzioner kaže da je čuvena bilećka škola i pored svih nedaća, ostala u srcima onih koji su u njoj proveli vojničke dane. „Gledajući moje bivše pitomce i kolege nekako se podmlađujem. Krv prostruji, srce se razigra a sjetim se samo lijepih stvari. Ovdje se vidi da su došli ljudi punog srca. Dobrovoljno je, nenasilno, nije izvještačeno što obećava da će ova okupljanja dugo trajati. Vidim da su ovo ljudi koji su uspjeli u životu, a sreća svakog treba da raduje“, kaže Kadović koji je u Bileću ušao kao mladi potporučnik a godinama kasnije izašao kao major.
Sa radošću se sjeća kako je kao komandir voda u Bileći „istresao iz gaća“ predstavnike njemačke vojske Bundesvera koji su prisustvovali pokaznoj vježbi „Odjeljenje u odbrani, odjeljenje u napadu“. „Prišli su mi da se rukuju, rekli da ovo nigdje nijesu vidjeli i odali priznanje da smo najjača vojna škola u svijetu. Sjećam se posjeta načelnika Generalštaba JNA i načelnika Uprave pješadije“, sjeća se Kadović.
Potpukovnik u penziji Velimir Nogo koji je jedan od organizatora bilećkih susreta, kaže da je tokom službe u čuvenoj vojnoj pošti 3215 obučio deset klasa sa preko 300 pitomaca. „Jedan sam od onih koji od prvog do sada osmog okupljanja dolazi ovdje. Veliko je zadovoljstvo vidjeti svog bivšeg pitomca nakon 35 godina. Ostala su osjećanja poštovanja, prijateljstva. U Bileću sam došao sa 24 godine i imao pitomce približnih godina“, kaže Nogo.
Željko Komnenović
Pronašao bivšeg druga
Reportaža „Dana“ iz juna prošle godine o sedmom okupljanju pitomaca ŠROP u Bileći okončala je višegodišnju potragu sedamdesetogodišnjeg Joža Ladihe iz slovenačkog grada Ljutomera. Ladiha, jedan od najstarijih učesnika okupljanja u Bileći, pitomac 29. klase koji je služio daleke 1965. godine, požalio se tada autoru ovog teksta da preko pet decenija pokušava da nađe svog druga do groba iz vojske, kršnog Crnogorca, Pekovića iz Podgorice koji je nosio puškomitraljez a on bio njegov pomoćnik.
Tekst u „Danu“ povezao je Ladihu sa porodicom njegovog druga iz Podgorice, koji je nažalost u međuvremenu preminuo. „Svima koji su nas spojili sam neizmjerno zahvalan. Na dopis porodice mog pokojnog druga uzvratio sam pismom. Uspostavili smo vezu koju još uvijek održavamo. Žao mi je što mi drug nije među živima, svaki put kad dođem u Bileću sjetim se njega. Bio mi je kao otac. Na nesreću došao je ovaj rat, ali mi je drago što je većina nas iz TO Slovenije svoja civilna odijela, pa i novce i svoje adrese dalo mladim vojnicima JNA koje je rat zatekao kod nas. Bileća nije bila samo vojna škola, ona je od svakog pitomca napravila čovjeka“, kaže Jože Ladiha.